Written by

Svaka škola bi trebala imati svoj kutak na web prostoru

prijateljstva| Views: 74

Valentina Vidović, nastavnica informatike koja je uvela e-učenje u svoju školu

valentina vidovićU početku učenici, pa i roditelji, imali su određeni otpor prema nastavi koja nije tradicionalna, ali ubrzo su shvatili da je nastava prilagođena djeci. Napredak prve godine nije postojao, ja to vrijeme nazivam vrijeme prilagođavanja i njih i mene. Od školske 2012/2013. godine već govorimo o značajnom napredovanju učenika, poučavajući ih hibridnim modelom i modelom e-učenja. Naravno, među učenicima postoje i oni koji bolje usvajaju tradicionalnim pristupom zato nastava i treba da bude fleksibilna i da omogućava svim učenicima prema njihovim sposobnostima usvajanje znanja, priča Valentina Vidović, nastavnica informatike u Osnovnoj školi Kiseljak iz Kiseljaka, u kojoj se već par godina ovaj predmet ne izvodi na tradicionalan način, već uz pomoć virtuelne učionice, projektora, te tzv. “Logo kornjače” koja čak i najmlađim pomaže da svladaju osnove programiranja.

Ova mlada nastavnica ističe da e-učenje nadopunjava tradicionalnu nastavu, koja nije prihvatljiva u 21. vijeku.

“Generacije koje danas sjede u školskim klupama su tzv. cyber generacije koje sve više ‘zatupljuju’, jer im je neophodna nastava koja je interaktivna, a ne suhoparna. E-učenjem učenici su aktivni, nastava se prilagođava njima i njihovim mogućnostima, a ne oni nastavi, i to je jako bitno. Nastava treba da bude fleksibilna i e-učenjem učenik za vrijeme samog školskog sata može da usvoji sadržaje barem za ocjenu dovoljan, smatra Vidovićeva.

Da li e-učenje može zamijeniti klasično učenje?

Vidović: Ne mogu da govorim u ime svih kolega i za njihove nastavne premete ali za svoj predmet mogu reći da može e-učenje zamijeniti tradicionalnu nastavu. Od školske 2011/2012. pokušavam u nastavi uvesti što više e-učenje a što manje koristiti tradicionalnu nastavu. U početku je bilo teško, jer učenici reagiraju na promjene u okolini a sustav tradicionalne nastave im je nametnut, nemaju drugog izbora i moraju se prilagoditi. Do školske 2013/2014. godine uspjela sam implementirati e-učenje među svoje učenike i to je doista dalo rezultate, jer više od 90% njih usvaja sadržaje bez problema i to visokim ocjenama, češće odličan i vrlodobar, nešto manje dobar, a jako malo ili nikako – dovoljan i nedovoljan.

e-učenje

Kakve su prednosti e-učenja?

Vidović: E-učenje je fleksibilno učenje, što je danas učenicima prihvatljivo. Prednosti je mnogo osim što se nastava prilagođava učeniku, učenik ima priliku da uči kada on hoće, gdje on hoće i koliko on hoće – fleksibilnost. Nastavnim sadržajima ne pristupa samo iz škole nego i od kuće, učenje ne završava školskim zvonom, naprotiv, uči se svakodnevno, ali ne “štrebanjem” napamet. Interaktivni materijali, koji su zapravo multimedijski, omogućavaju veću percepciju i razvijaje logičkog razmišljanja kod učenika.

Kako e-učenje utiče na razvoj obrazovnih zajednica?

Vidović: E-učenje, na žalost, makar koliko sam ja upoznata, nije našlo svoju veliku primjenu u nastavi u Bosni i Hercegovini. Pogledamo li strane zemlje, poput SAD, Francuske, Finske, Izraela, koje primjenjuju različite modele nastave: hibridnu nastavu, prividne razrede, on-line nastavu, e-učenje, možemo zamijetiti da je njihov sustav obrazovanja kvaitetniji jer iz takvog sustava dobiju kadar koji je spreman za tržište rada. Na području Balkana još je zastupljena u velikoj mjeri tradicionalna nastava koja podrazumjeva suhoparnu teoriju sa vrlo malo ili nikako praktičnog rada, a takvo znanje često kažem „ispari preko noći“.

Da li su globalne obrazovne zajednice budućnost obrazovnog sistema, recimo, jedne zemlje ili regiona?

Vidović: Vjerujem da jesu, ali prvo treba stvoriti uvjete za takav rad u nastavi. Moja sreća je da škola u kojoj radim pokušava stvoriti što bolje uvjete za sve predmete, tako je informatika ove godine dobila novu učionicu koja je opremljena računalima, projektorom i svim učilima koja su potrebna za izvođenje moderne nastave informatike, hibridnim pristupom i e-učenjem. Prema obrazovanju neke države možeo reći da ovisi i budućnost te države. Generacije koje dolaze moraju imati što ponuditi tržištu rada, teoriju koju nauče napamet sigurno nigdje iskorisiti neće. Ovdje ne mislim samo na osnovnoškolsko obrazovanje nego na cijelu obrazovnu zajednicu. Potebno je mnogo ulaganja i truda za rad globalnih obrazovnih zajednica, ali ako znamo što nam je cilj onda tome trebamo i težiti a rezultati će sami doći. Moj zaključak zahtjeva velike promjene u sustavu obrazovanja na razini države, ali nisam baš sigurna da je Bosna i Hercegovina spremna za takvo nešto.

Šta u tom smislu mislite o projektu Škole 2.0? Koliko on može pomoći djeci, nastavnicima i roditeljima?

Vidović: Kao što sam rekla u današnje vrijeme i količinu tehnologije koja je svakodnevno prisutna projekt koji je m:tel pokrenuo vjerovatno će pomoći mnogo svima nama. Svaka škola bi trebala imati svoj kutak na web prostoru. Svim školama koje još nemaju svoju web stranicu, preporučujem da se prijave za projekat Škole 2.0. Web stranicu možete korisititi i da predstavite svoju školu i učenike a i djelatnike. Učenicima vjerujte mnogo znači kada se neki njihov rad nađe na web stranici škole.