Written by

U susret Polumaratonu: Maja Isović – Ako želiš da trčiš nema toga što će te zaustaviti

prijateljstva| Views: 154

ulazak-u-cilj-banjaluka-2015_

Polumaraton u Banjaluci je od svog prvog izdanja pokazao da je riječ o sjajnoj sportskoj priči, o prelijepoj trci, koja je napravljena tako da se lako mogu postići lični rekordi. Trčeći se prolazi kroz cijeli grad, što je svakako odličan način da se upozna grad i vide njegove ljepote.

Tim riječima je Maja Isović Dobrijević, novinarka portala BUKA i jedna od učesnika predstojeće trke, opisala polumaratonsku groznicu koja je zahvatila grad na Vrbasu, svega nekoliko dana prije održavanja trećeg banjalučkog m:tel polumaratona.

Svega nekoliko dana te dijeli do učešća u BL Polumaratonu. Da li ti je to prvi put da učestvuješ i šta ti predstavlja najveću motivaciju za slične izazove?

Ovo je drugi put da učestvujem na polumaratonu u Banjaluci. Prvi put sam i istrčala polumaraton 2015. godine na prvom Banjalučkom polumaratonu, a te godine sam i počela trčati. Ta je godina bila moja “polumaratonska godina” , je sam u pola godine istrčala tri polumaratona, nakon Banjaluke, slijedili su Sarajevo i Ljubljana. U 2016. godini pauzirala sam sa trčanjem zbog trudnoće i poroda, ali sam u februaru ove godine počela polako da trčim. Ove godine sa drugaricama trčim štafetu, a nastupamo ispred tima BUKA. Kada je riječ o motivaciji nju vidim u testu tijela, prvi polumaraton sam istračala da vidim da li to mogu, a nakon toga trčanje uđe u krv. Osjećaj kad dobijem medalju na finišu je sjajan i želim da ga što prije opet osjetim.

Uglavnom tražimo izgovore kako bismo opravdali razlog za neučestvovanje u sličnim aktivnostima. Kako pronalaziš balans između posla, majčinstva, ostalih privatnih obaveza i uspijevaš da istraješ u pripremama i u samom Polumaratonu?

Iskreno, još uvijek mi je teško naći vrijeme za trčanje, jer mi je beba mala, ali ne trčim velike dužine, pa se uspijem organizovati bar dva puta sedmično da idem na trčanje. Ali, napominjem da još uvijek nisam u ozbiljnoj priči trčanja. Nadam se da ću se na jesen vratiti trčanju malo ozbiljnije, a to znači da ću ići na trčanje bar tri puta sedmično i jednom sedmično raditi na dužinama. Dužine su malo zahtjevnije, jer traže vrijeme. A izgovori, svi ih imamo, međutim, čim se dignemo sa kauča i krenemo sve ide lakše. Nedavno sam imala trening između pravljenja ručka za bebu i njenog uspavljivanja i to po velikom pljusku. Ako želiš da trčiš nema toga što će te zaustaviti.

Kako bi opisala jedan prosječan dan u ovom pripremnom periodu?

Za one koji trče polumaraton zadnja sedmica je vrijeme odmora i punjenja. Tada se trče kraće dužine, čisto da tijelo ne izađe iz fazona trčanja, ali treba se čuvati. Naime, znam za dosta slučajeva kada se ljudi, naročito početnici, povrijede nekoliko dana pred trku, a mogu samo zamisliti koje razočarenje osjećaju u tom trenutku. U svojoj štafeti ja trčim prva, što znači da moram istrčati 10km, što je meni u ovoj fazi mnogo, ali nadam se da ću uspjeti. Trka je u nedjelju, a ja sam u četvrtak radila zadnji trening od 7 km i odmaram do nedjelje.

trk-2015

Uzimajući u obzir to da si već učestvovala u Polumaratonu, kako posmatraš uticaj sličnih sportskih manifestacija na stvaranje pozitivnog trenda kada je u pitanju praktikovanje sportskih aktivnosti i zdravog življenja, uopšteno?

U protekle tri godine vidljiv je porast trkača, kako u Banjaluci, tako i u drugim gradovima što primjećujemo i po pokretanju polumaratona u mnogim gradovima.  Sjećam se kad sam prije nekoliko godina pokušavala trčati u parku i tada sam se susretala sa ismijavanjima, ljudi su trkače čudno gledali, a danas je trčanje postala normalna pojava i ukoliko trčite niko vas neće začuđujuće gledati. Svakako se može dovesti u vezu održavanje polumaratona u Banjaluci sa porastom broja trkača. I sama Škola trčanja koju organizuje TRK iz Banjaluke je dobra okosnica oko koje se okupljaju trkači početnici. A odnedavno imamo još jednu Školu trčanja “Banja Luka Running Club”, što je dobra stvar, jer znači da se misija trčanja širi. Banjaluka je dobila i trkačku ligu koja organizuje humanitarne trke, a rade i na pravljenju trim straza u gradu. Sve su to sjajne price koje imaju jedan cilj, a to je promocija trčanja kao načina života.

Ove godine se očekuje daleko veći broj učesnika Polumaratona u odnosu na prethodne. Šta je po tvom mišljenju najveći podstrijek kako za tvoje sugrađane, tako i za učesnike iz drugih krajeva, da postanu dio jedne ovakve sportske priče?

Smatram da je važno priključiti se Polumaratonu, a to može uraditi svako, jer ukoliko ne trčite na nekoj od trka (Fun run, štafeta ili polumaraton), trku u Banjaluci možete podržati izlaskom na ulice, jer na taj način hrabrite trkače. U parku je sve više ljudi koji trče što je sjajna motivacija za početnike.

Organizaciju Polumaratona i ove godine pomaže kompanija m:tel. Smatraš li da se dovoljno ulaže u slične poduhvate i u čemu se ogleda najveći značaj sličnih manifestacija, a koji ne bi trebao da bude zanemaren?

Svakako je važno da se velike kompanije uključe u podržavanje ovakvih sportskih događaja, i to ne samo sportskih, već kulturnih i drugih društevnih manifestacija. Kompanija m:tel od samog početka prepoznala je značaj polumaratona u Banjaluci, a bez velikih sponzora održavanje ove sportske manifestacije sigurno ne bi bilo na istom nivou.