Da bi bili efikasniji u smanjenju potrošnje energije i borbi protiv klimatskih promjena, potrebno je dijeljenje podataka i prevazilaženje straha od tog dijeljenja.
Massimo Russo, viši partner BCG Henderson Instituta, u svom govoru na TED Talk konferenciji poručio je na koje načine kompanije mogu da pokrenu klimatsku akciju. Napomenuo je da se mnogima nakon odlaska sa konferencija na kojima se priča o budućnosti pametnih gradova čini da je sve to tako blizu. Međutim, projekti koji se razvijaju ne moraju biti komplementarni i zapravo teško da će biti ukoliko ne bude razmjene podataka između kompanija, pojedinaca i gradova.
Ako nešto znamo, to je da kompanije ne vole da dijele podatke, čak ni naše podatke da dostave nama. A prevazilaženje straha od dijeljenja podataka je nužno da bi se došlo do “pametnih gradova” što prije, jer 85% rješenja traži razmjenu podataka. Ipak, utvrđeno je da su kompanije zainteresovane da dijele podatke ako je to u korist višeg cilja, kao što je zaustavljanje klimatskih promjena. I predložio je tri akcije koje je potrebno učiniti kako bi se ostvarilo prevazilaženje straha od dijeljenja podataka.
Kompanije moraju pronaći nove, neuobičajene izvore podataka
Pod tim se podrazumijeva da se mora baciti pogled iza četiri zida vlastite kompanije, kako bi se pronašli novi izvori podataka koji se mogu kombinovati sa onim koje ona već posjeduje. Evo jednog konkretnog primjera iz poljoprivrede. Ona je kroz istoriju bila više umjeće nego nauka. Poljoprivrednici su donosili odluke šta će posijati, koje đubrivo će koristiti, kako navodnjavati… na osnovi svojih ličnih iskustava i znanja koje su stekli na imanju.
Danas sve bliža realnosti postaje scena iz Zvjezdanih staza, kad Spock skenira površinu neke planete da bi utvrdio da li je pogodna za ljudski život. Imamo podatke iz satelita, iz dronova, senzora na samom tlu, iz povezane opreme na imanju koja prikuplja podatke… Sve to se može kombinovati tako da poljoprivrednici mogu donositi odluke u tom trenutku. Isto tako i kompanije moraju pronalaziti i kombinovati nove izvore podataka.
Moraju razvijati nova održiva rješenja što prije
Inovativna, brza i održiva rješenja su druga važna stavka. Tu ne postoji tipična mapa puta sa zacrtanim stavkama, potrebne su kompanije koje zapošljavaju data stručnjake koji će analizirati sve te različite izvore podataka, te na nov i vispren način donositi nove proizvode i usluge na tržište.
Moraju sarađivati jedni sa drugim da bi došli do promjene
Uzmimo jedan pametni grad kao primjer. Recimo da saobraćajne kompanije dijele podatke sa gradom, onda on može donositi bolje odluke bolje odluke ili investicije u projekte obnovljive energije. To će donijeti manju potrošnju energije i smanjenje “ugljeničkog otiska”.
Ili saobraćajni podaci mogu biti iskorišteni da se odluči gdje su sve potrebni punjači za elektromobile, a to znači da ćemo bolje procjenjivati kakve njihove karakteristike su nam potrebne, zatim ćemo provoditi manje vremena u gužvama i slično.
